annamolly

Kako obožavam neočekivane, spontane izlaske...Prije sat vremena sam se vratila iz Passagea, bila je neka salsa-večer i jedna plesna škola je plesala. Očito. Salsu. Preko jednog frenda znam instruktora... hoda sa njegovom sestrom... pa je bilo fuul fora gledat kako se ti ljudi savršeno kreću!!Ja bi htjela to naučit!!

Bio je neki mulac mojih godina, zvali smo ga Gumeni Dečko Plesao je kao da je rođen na podiju, okretao curu kao da mu nije ni prva ni zadnja, a radom zdjelice se ni Elvis The Pelvis nebi posramio.

Da imam više vremena sad, i da nije 1 i pol ujutro, i da ne moram sutra rano ić sa majkom u šoping (jeeej napokon!) i da mi se ne spava, nastavila bi pisati o tome kako je salsa najsavršeniji ples koji sam ja ikad vidjela i kako me čudno pokreće...Ali s obzirom na sve gore navedeno, očekujte update uskoro! Ali morala sam opisati jednu od ljepših večeri ovog ljeta. Savršen kraj zabavnog vikenda .

Laku noć!

Sigurno nisam jedina koja je primjetila epidemiju tako mmm muževnih () rozih majica na svakom drugom dečku u gradu, čiji ego, ili muda, mora da ne stanu u sobu iz koje ovo javljam.

Ja sam svjesna da je moda nešto novo za njih. Muške. Ali kako oni (muški) ne shvaćaju da modu kroje, diktiraju i smišljaju primjerci njihova roda koji nikad nisu igrali za njihovu momčad, i usput tako prikladno šeću po drugoj strani ulice?? Općepoznata je činjenica da su sve manekenke građene kao vješalice da bi manje ličile na žene, a više na dječake koji su valjda fantazija i san svakog pederkastog dizajnera koji znači nešto u toj branši. Nije da ja imam nešto protiv pedera dizajnera...

No da se vratim temi rozih majica na strejt dečkima (ili se bar nadam da su strejt, inače se selim u drugu državu). Ja stvarno ne znam šta je to. Sjedim ja tako na terasi 2Lava. Kežual razgovor uz kavu s dečkom koji nebi mrtav bio viđen u rozom (mooožda na maškarama) kad vidim jedan primjerak simpatične roze majice s prugama na jednom momku i mislim si, sladak dečko, šteta što je gej. Prođe još jedan, i baš krenem tom frendu reć kako ja totalno ne kužim šta je to spopalo ovaj grad i dečke u njemu, kad taj drugi primjerak pozdravi tog frenda...

pauza. bed. pauza.

I ode dečko u rozoj majici, sve super, divno i krasno. Rozo.

Talijani su krivi za sve. Još prošle godine, Porno Slut mi prepričava jedan izlet u domovinu pašte, kapućina i fascia, kad su izašle van ona i curke iz razreda, i usred malog gradića SVI, ali baš SVI muški (i oni koji se samo vole pravit da su s Marsa) furaju ROZE DEKOLTIRANE košuljice.

Mislim si, sretni smo ... naši još uvijek ne vole pokazivat svoja pileća prsa u javnosti.

Epidemija, kažem vam. Di su nestale one svinje koje piju pivo po cijele dane i podriguju i voze nekak jedva sklepane houm mejd aute na koje se ponose do neba?? Ok, to nema veze s topicom.


Htjela sam još napisat nešto...hm... Da, sve ovo što ste imali priliku gore pročitat, je shit. Ne mislim ja da su dečki u rozim majicama gej, ni da su manje muškarci nego oni koji nose normalne majice. Neki od njih stvarno imaju nešto u gaćama ako im nije bed nosit majice iz Barbikine najnovije kolekcije u javnosti. I ne mislim da (svi) naši dečki imaju pileća prsa. Nekih primjeraka se ni dobar puran nebi posramio.

Pišem gluposti, kao i uvijek.Ne obazirite se... Ostatak svijeta je poludio, tko smo mi da ostanemo normalni?? Što je uopće normalno?? Tko je rekao da je nešto normalno?? U usporedbi s čim... ok, blebećem, sigurno sam gladna.

Idem, sama sebi sam postala dosadna. Laku noć.

Ručala sam.

Znam da vas ful zanima šta, ali to je tajna... Ne, sad ozbiljno. Usput sam vodila nadasve prosvjetljujući razgovor sa svojom jedinom sestrom (ona je starija neku godinu ipo). Daklem, ne znam točno kak smo došle na tu temu ali pričale smo o tome kako je najbolje bit srednje dijete... okej, ona upravo sjedi kraj mene dok ovo pišem i ima neš za reć pa ... Knock yourself out.

Kami sez:



Evo mene opet (Veki). No, to je bio taj prosvjetljujući razgovor.


Nemojte se čudit ako odsad i moja starija "odgovorna" sestra bude koautorica tekstova ovdje objavljenih. Nismo se još dogovorile koja će bit Anna a koja Molly (meni više paše Anna, kao od Vedrana pa se da izvest...ali njoj Molly baš i ne...hm...a šta ćeš... težak je život).

Inače ja uživam u ljetu. NE...zadnji put sam na moru bila prije tjedan dana
Ali gledala sam novi Anime - Bleach. Ako se netko sjeća serije Dead Like Me (o Grim Reaperima) - e pa ovaj anime je na tu foru... samo je muško glavni lik...
Moram se pohvalit da sam dobila onu Knjigu Popusta i da sam iskoristila onaj za teretanu... sad se upravo žurim tamo pa ću drugom prilikom malo opisat neke od doživljaja proživljenih u toj zgradi za mučenje.

Ne mogu vjerovat da opet imam nesanicu. Ljeto je. Napokon imam dovoljno vremena da mogu bez ikakve grižnje savijesti spavati do dva popodne. Ali neee....Tražim previše??Joj...Zadnji put kad sam patila od ove grooozne boleštine bila sam sva isfrustrirana zbog škole i ostalih gluposti. Bila sam pod stresom. Kakav vražji stres me može pucat usred LJETA??!!

Ovo je strašno. Stvar je ful čudna, kad sam jučer došla doma bila sam krepana i jedva čekala da legnem u krevet...Sat vremena prevrtanja po njemu i shvatila sam da očito nisam toliko umorna. Probudila sam se u OSAM I POL.

Većini "sretnih" srednjoškolaca koji nisu rođeni u obiteljima tajkuna ljetni posao postaje potreba, pogotovo kad se bliži maturalac i kad je poželjno imati poveći džeparac uz sebe, a tu je i ljeto i bezbrojni izlasci, izleti, kave, sladoledi....
Popis je beskonačan, love nema za sve to svaki dan. Tada na snagu moraju stupiti veze i vezice, poznanici na strateškim pozicijama koji se mogu pozvati na neku davnu uslugu ili dug, jednostavnije rečeno treba znati ljude koji znaju ljude.
A šta kad takvih ljudi nema?Ili ih ima ali na krivim mjestima? Prošla dva ljeta sam radila na jednoj benzinskoj i taj posao mi se zgadio za sva vremena i poslije njih. Ovo ljeto sam imala u planu učlanit se u Dom Mladih, jer oni kao pomažu u nalaženju poslova...ali oni koji imaju članstvo kod njih kažu da im nisu uopće pomogli. Šta sad? Pričala sam sa svojom kumom od krizme, ona je na 4. godini faksa, i kaže da će konobarit kod nekog svog poznanika. A da za konobarenje samo treba otvorit Burzu...
Može li mene itko od onih koji me poznaju zamislit kao konobaricu? Ja sam presmotana. To mi je i sestra rekla, pa sam joj odgovorila da je to šarmantno . Ali sumnjam da bi nekom nadrkanom sredovječnom čovjeku koji je došao na svoju petu kavu da smiri živce bilo šarmantno da mu tu istu kavu slučajno prospem po Armanijevom odijelcu od pet milja kuna. Šta pet? deset....A nije baš da mi se peru čaše ni podovi, ni WC-i...
Šta dalje? Bijela patrola? čak i da imam neku ludu mazohističku pobudu da 5 sati stojim u bijeloj opravici na najbrutalnijem suncu i upravljam prometom i da mi svi psuju mamu itd....nebi radila tamo...nikad...
Kako do love?? Nadu mi je dao jedan dečko čija sestra radi na granici, dijeli boce s vodom žednim turistima koji se u koloni probijaju do Lijepe Naše. On ju je pitao bi li me mogla nekako ubacit, ali jedini problem je u tome što i ove godine rade oni od prošle. Ako netko od njih slučajno (hihi ) slomi nogu ja upadam. Jel znate nekog tko lomi noge??
Neki imaju tu sreću da rade kao hostese u Umagu što je meni majka prošle godine rekla da je jaaako dobar poslić... ali kako do njega?? hm...(blekica zaposliii meee!! )


Ne znam. Samo znam kako sigurno neću nać posao...radeći ovo što sad radim - izležavanjem po kući (ko ovaj psić maji sjatki), plažama, cugama...možda sam previše navikla na puno slobodnog vremena i sve četiri u zraku da podsvjesno ni ne želim naći posao... ma nije to. Želim, ali nemaa posla....neeema ga. šmrc.

Daklem, da prijeđem na stvar - tko sam i zašto pišem blog :

Ja sam jedna osamnaestogodišnja gimnazijalka iz Rijeke koja nema pametnijeg posla nego svoj urnebesno zanimljiv život podijeli sa svim frikovima koji nemaju pametnijeg posla nego čitati redke ovog urnebesno zanimljivog bloga. (okej, nisam ni sanjala da mogu ovoliko sranja ugurat u samo jednu rečenicu... fak... nevermind)

Šta se uopće treba napisati u prvom postu? Eto, za pocetak, kako sam provela današnji dan (tj. kako ga provodim, jer je tek 5 popodne...a ja sam doma.. )... Pa, pošto je ljeto, spavala sam do podne, da preskočim doručak? (jer znam da vas fuul zanima šta sam jela),
sunčala se na balkonu (samo prednju stranu jer sam prije tjedan dana malo pretjerala s ležanjem na trbuhu pa su mi leđa i noge od iza bili boje pozadine bloga),
gledala neke epizode iz druge sezone Nip/Tuck-a (kad je Christian Troy htio sam sebi napraviti nose-job),
da bi mi sve to dosadilo,
otiđoh na MSN, i padne mi na pamet da opet počnem pisat blog. Prvi se zvao lunanai...Izgleda da imam fetiš na imena pjesama rock-grupa (Lunanai je od Siddharte, slovenske grupe...nije bitno) a Anna Molly od Incubusa...
I eto me... bas romantično...mda...nije....

To bi bilo u principu to za prvi dan. Želim si puno loših postova (jer sam primjetila da su količina zabave u mom životu i kvaliteta mojih postova obrnuto proporcionalni. u prijevodu, ako mi ljeto bude super, blog ce bit dosadan jer nitko tko nema život ne voli čitat o tome kako ga netko drugi ima...tj.ako mi bude jaaako dosadno, ljudi će uživat čitajući moje žalopojke o tome.).

Živjeli....

(i za kraj evo jednog opisa mene koji nije skroz točan, ustvari, ima jako malo sličnosti samnom, ali tako je ispalo kad sam rjesavala neki test "Koji si Anime lik?")

Shot at 2007-06-28